Vrnjak- grad duhova

Razmišljam kako napisat članak o ovoj stazi i prije samog stvaranja bloga 😀

Odradila sam je već toliko puta da je već postala rutina 🙂

Jučer sam je ponovo odhodala i odlučila pisati o njoj, a danas sam je odradila sa poprilično velikom grupom (moje prvo hodanje u grupi 🙂 )

Zanimljivo iskustvo, moram priznat 🙂

Inače, sama dužina staze,naravno, ovisi o tome gdje pustimo auto 😉

Danas smo krenuli iz Marušića, točnije iz konobe Atelier u Marušićima 🙂

Od glavne ceste do mosta preko potoka Mazuje hodamo od prilike 1,5 km.

Most je napravljen od starih, takozvanih, šina pruge (navodno, nekadašnje Parenzane) 🙂

Prelazimo preko mosta i idemo dalje 🙂

Odmah nakon prelaska mosta vidimo ostatke starog, napuštenog Vrnjaka. Mlin, kojim su se nekada služili mještani, sada je samo ruševina.

• 

• 

Od mosta, do meni,najzanimljivijeg dijela staze, velikog hrasta hodamo oko 1,5 km. Veliki hrast, koji sam izabrala za logo ovog bloga, veličanstveno izgleda, i smatra se da ima oko 500 godina. Podatak nije potvrđen, pa ako imate točniji podatak o tome, pišite mi 😉

Na tom području ima dosta vode pa je put poprilično blatnjav :

Meni je to prilika za dobru fotografiju 🙂

Hrast je stvarno veličanstven 🙂 Obožavam stabla, imaju posebnu energiju. Oni su kao skulpture koje kroz vrijeme uvijek sežu u visine…uvijek idu prema gore, zato ih posebno poštujem. 🙂

• 

• 

• 

• 

Od hrasta do napuštenog sela imamo oko 2 km. Putem možemo vidjeti zid od kamena, takozvanog “maženjo”. Ta je vrsta kamena specifična za gornju bujštinu, i meni osobno, najljepši kamen u okolici 🙂

• 

• 

Vrnjak je, prema informacijama koje sam prikupila, bio naseljen do 1960. godine, kada su i zadnji stanovnici, na jedan ili drugi način, napustili selo.

• 

• 

Obožavam fotografirati Vrnjak 🙂 nekako me uvijek iznenadi 🙂

Od sela se uzbrdicom penjemo do crkve i groblja. Uspon nije dug ali može biti malo zahtjevniji.

Na vrhu se nalazi crkva, posvećena Blaženoj Djevici Mariji Žalosnoj, a potječe iz 1892., o čemu svjedoči godina urezana u vapnenac na portalu. Posvećena je 1901. Kroz raskriljena vrata ukazuje se unutrašnjost, u kojoj se još uvijek nalazi oltar, dok je ostali inventar uklonjen. S uzvišice na kojoj se crkva nalazi pruža se pogled na selo u podnožju. Crkva ima dvostruku preslicu, bez zvona.

Stazu možemo nastaviti prema selu Semi. U tom slučaju stazu možemo “navuć” na 16-ak km. Taj je dio puta do nedavno bio specifičan po kamenim zidovima te dijelovima pokamenjenog puta iz doba kada su ljudi još živjeli u Vrnjaku.

Staza prema selu Semi je sada nasipana zemljom…

Iz sela Semi stazu možemo nastaviti skoro do granice sa Slovenijom…

Tamo se pruža pogled na obližnja mjesta, npr Kućibreg…

• 

• 

Jučer sam u Semima čak osjetila hodanje po snijegu 😉

• 

• 

Vraćamo se istim putem a na povratku možemo nabrati šipak, koji je na ovom području stvarno plodan 😀

Danas sam na putu natrag vodila zanimljiv razgovor sa šjor Đanijem iz Višnjana 🙂 on je član hodačkog društva Višnjan. Pričao mi je o prehodanim stazama. Malo smo se nasmijali 🙂

To je taj Vrnjak 🙂

Svako godišnje doba ovu stazu oboja drugim bojama, pa predlažem odlazak tamo barem 4 puta godišnje 😉

Uživajte 🙂