Ovaj vikend smo se popeli na Ćićariju, odnosno na Korita te na Brajkov vrh. Ova je staza malo zahtjevnija te spada u planinarenje s obzirom da se uspinjemo oko 300 m visine, odnosno sa 747 m na 1010-1091 m nadmorske visine (u nastavku n/v).

Ćićarija je vapnenački vijenac na sjeveru Istre. Od ostatka Istre izdvaja se većom nadmorskom visinom i hladnijom klimom.

Ćićarija je slabo naseljena i dijeli se na manji slovenski i veći hrvatski dio. Priroda je tu izuzetno očuvana. Najviši vrh je Veliki Planik (1272 m).

Zadnjih godina sve je veće zanimanje za pokretanje parka prirode u vidu očuvanja prirodne baštine.

Bogata crnogoričnim i bjelogoričnim šumama, pravi je raj za ljubitelje prirode 🙂

Autom dođemo do sela Brgudac.

Brgudac se nalazi na 747 m n/v u najsjevernijem unutrašnjem području poluotoka Istre, podno Ćićarije na zapadnom ulazu u Park prirode Učka. Ovo selo, čija povijest seže duboko u srednji vijek, nekada je vrvilo životom. U njemu je obitavalo preko 400 stanovnika koji su držali i do 3000 grla stoke. Tamo se nalazi crkva Sv. Blaža koja se spominje 1580. godine te mnogobrojni spomenici.

Iz sela kreće planinarski put kojim za 45 minuta pješke se nalazi izvorište Korita. Postoje 3 staze do gore, prva je najstrmija ali je zato i najkraća, svaka sljedeća je manje strma ali samim time i duža.

Staze za Koriza su dobro označena kao i ostale staze na Ćićariji. 😉

Kako sam vec navela, put je malo zahtjevniji pa vrijeme hodanja do vrha ovisi o brzini hoda te naravno kondiciji. Ali to nije problem kad vas okružuje divna priroda 🙂

Nakon uspona dolazimo na Korita (1010 m n/v ) i pogled nam se otvara prema Vojaku, najvišem vrhu Učke.

Naziv Korita potekao je po bogatom izvoru čiste planinske vode koji izvire iz žive stijene ispod Brajkovog vrha (Koritnji brig). Ispod njega su mještani Brgudca još u davna vremena postavili niz drvenih korita za napajanje stoke. U sušnim godinama žene su dolazile na ovaj izvor po pitku vodu noseći je u selo smješteno 270 metara niže.

Ovaj nepresušan izvor prelijeva se iz korita u korito, da bi pedesetak metara niže oblikovao maleno jezero – istarsku lokvu, gdje površinski nestaje, da bi par stotina metara niže napajao prelijepu krašku livadu Lanišćak. Cijelo ovo područje je nekadašnje seosko dobro, gdje se čuvala zajednička stoka Brgučana. Ovdje su se održavala seoska okupljanja i druženja, sa ovog mjesta gdje pogled puca u daljinu sve do mora.

Prvobitno su mještani ovdje postavili drvena korita, da bi ona kasnije bila zamjenjena sa betonskim. Danas se opet ispod izvora nalaze drvena korita.

Kod Korita malo predahnemo, popijmo vode iz izvora i možemo krenuti dalje. S ove lokacije se možemo uputiti na jedan od vrhova. Mi smo ovaj put išli na Brajkov vrh koji nam je najbliži. 😀

Postoje dvije staze do vrha, obadvije su dosta strme ali dosta kratke pa vjerujem da se može ako imamo želju 🙂

Vrh se nalazi na 1091 m n/v

Pogled s vrha je vrijedan svakog koraka 😉

Spuštamo se sa Brajkovog vrha i idemo do planinarskog doma na Koritima koji koriste i održavaju članovi Planinarskog društva “Glas Istre” iz Pule. Ovu drvenu kućicu podigli su planinari 1989.godine.

Put završavamo spuštanjem u Brgudac srednjom stazom i uživamo u krajoliku

Cijelu rutu možete vidjeti u linku:

https://www.komoot.com/tour/56717023?ref=atd

Volim ovu rutu. Dobar je trening i divan je pogled. Skriva povijest i predivnu netaknutu prirodu. 🙂

Kao i uvijek, apeliram na to da smeće nosimo sa sobom u dolinu te da čuvamo ovaj raj na zemlji ❤

Uživajte i Live Love Walk

Dok sam jučer bila u svojoj dnevnoj brzoj šetnji, sjetila sam se staze oko jezera Bohinj u Sloveniji i odabrala je kao sljedeću temu za ovaj blog 🙂

Općina i jezero Bohinj nalaze se na sjeverozapadu Slovenije u pokrajini Gorenjskoj.

Stazu sam prehodala nekoliko puta i svaki je put drugačija 😉 Nije zahtjevna, nema puno penjanja ni spuštanja. Auto možemo ostaviti na jedno od parkirališta i krenuti stazicom oko jezera. Svakako ju je zanimljivo posjetiti u svako godišnje doba. Zimi je prohodna a pogled koji pruža…to ja nazivam zimskom idilom 🙂

Staza je duga oko 13 km (cijeli krug oko jezera) a prolazi predivnim dijelovima stare šume s pogledom na zrcalno jezero. Možete je prehodati brzo a šetnja može trajati i cijeli dan 😉

• 

• 

• 

• 

Bohinjsko jezero je najveće stalno prirodno jezero u Sloveniji, koje se nalazi na južnoj strani Julijskih Alpa.

Jezero je ledenjačko-tektonskog porijekla. Glavni pritok jezera je rijeka Savica. Bohinjsko jezero je protočno – iz jezera ističe rječica Jezernica i nakon 100 m spaja s potokom Mostnica, koja dolazi iz doline Voj, i tvore rijeku Savu Bohinjku (Sava). Na sjevernom rubu jezera je više podvodnih krških izvora, a najpoznatiji je Govic. Bohinjsko jezero je 1981. godine uključeno u sastav Triglavskog nacionalnog parka. Najveća dubina je 45 m. Izvor: Wikipedija

Ovo mjesto je idealno za izlete ljubiteljima prirode, hodanja i aktivnosti na otvorenom. Ima jako puno staza (pješačkih i planinarskih) i sve su dobro označene. 😉

Na samom jezeru nalazi se romanička crkva svetog Ivana Krstitelja, iz 13. stoljeća. Specifična je zbog drvenog artefakta glave Ivana Krstitelja kojih ima svega pet u svijetu.

Dio staze ide uz cestu, lijepo je uređeno, iako većina puta ide kroz šumu i prirodu.

I ljeti je voda malo hladnija ali to ne sprječava stanovnike i turiste da se kupaju 🙂

Iskoristit ću priliku da ovim putem apeliram na to, da ako ste tamo ljeti, ne ulazite u vodu s kremom za sunčanje te da je to park prirode te nije poželjno da beremo bilje ili gljive 😉

• 

• 

• 

Moram priznat da na ovoj ruti jako puno slikam , pa mi je najteži dio ove objave bilo izabrati fotke…zato ih ima toliko 😀

Želim Vam ugodnu šetnju i opuštajući boravak u predivnoj prirodi koju pruža ovaj Alpski biser.

Live love walk ❤