Staza Sv. Šimuna započinje u Gračišću, pored ceste ispod velikog stabla ladonje. Spušta se do slapa Sopot te se kružno vraća u Gračišće. Duga je 9 kilometara i visinska razlika između najniže i najviše točke je 404 m. Odradila sam je dva puta do sada i smatram je srednje zahtjevnom jer se iz Gračišća dosta strmo spušta i zna biti dosta skliska ako je blato, kao prvi put kad sam je prehodala. Ovaj put blata nije bilo 🙂

Cijela staza prolazi područjem koje je početkom sedamdesetih godina proglašeno zaštićenim krajolikom. Različitost podloge – lapora i vapnenca – dovela je do fenomena neobično razvedenog reljefa, gdje su u laporima formirane potočne doline, dok čvršći vapnenci izgrađuju više brežuljke i glavice, koji dominiraju krajolikom. (izvor: stranica Središnja Istra)

Nakon prvog prehodanog kilometra nailazimo na ostatke crkve Sv. Šimuna po kojoj je staza i dobila ime. Posebna je i dobra lokacija za nekoliko zanimljivih fotografija 😉

Nastavljamo se spuštati prema slapu. Staza je označena i na djelovima se račva, međutim stazice vode ka glavnoj stazi pa se nečete izgubiti. Teren je takav jer je razlika u nadmorskoj visini dovoljna da voda ronađe svoj put i time “podijeli” stazu u više manjih staza.

Pratimo oznake staze Sv. Šimuna, staze 701

Stazom nas prate i već dobro poznate nam crveno-bijele oznake 😉

Stazom dolazimo do malog sela i potoka te dijelom uz potok nastavljamo prema slapu.

Nastavljamo dalje prateći oznake i dolazimo do mosta i slapa Sopot.

Još nekoliko staza vodi do ovog veličanstvenog slapa. Slap sam posjetila 3 puta i uvijek ima vode. Sopot je sa svojih 30-ak metara jedan od največih u Istri ❤

Malo zahtjevnijom stazicom se možemo spustiti do podnožja slapa i uživati u njegovoj ljepoti.

Slap je najniža točka naše staze pa je sada vrijeme za uspon 😉 Nastavljamo dalje uzbrdicom do sela i prateći oznake po asfaltiranoj cesti idemo prema Gračišću.

Prolazimo kroz selo Lovrići i idemo uzbrdicom prema crkvi Sv. Stjepana. Već se sa staze nazire zvonik,

Cestom nastavljamo dalje do crkve Sv. Marije Magdalene iz 15. stoljeća. Odvajamo lijevo se od glavne staze i uzbrdicom po šumskom puteljku dolazimo do prekrasnog vidikovca koji nam pruža pogled na brdašca koja nas okružuju. Tu se nalazi i crkva Sv. Marije Magdalene 🙂

Spuštamo se natrag na glavni put i nastavljamo, uzbrdo, prema Gračišću. Staza se sa asfaltiranog puta odvaja (lijevo) ponovo na makadamski put. Toranj crkve u Gračišću pratimo cijelim putem pa nam olakšava orijentaciju 😉

Link na stazu 😉 https://www.komoot.com/tour/162025389?ref=atd

Vrijeme je idealno za šetnje prirodom i proljeće je tu. Čuvajte prirodu i uživajte u njoj. Smeče naravno ne bacajte nego ga pokupite za sobom 😉

Još nekoliko fotografija…. 😉

LiveLoveWalk ❤

Jučer smo ponovo prehodali jednu od meni najljepših staza u Istri, Škarlinski kanjon, pravu vilinsku šumu 🙂

Nalazi se nedaleko od Brtonigle, park prirode koji je ime dobio po potočiću Škarline. Potok se nekoliko kilometara južnije ulijeva u rijeku Mirnu. Hodanje možemo započeti u Brtonigli (staza Zenon), Novoj Vasi ili (kao mi jučer) Donjim Baredinama. Vozimo kroz selo i na kraju makadamskog puta i pred raskrižjem ostavljamo auto. Pješice krećemo desnom stranom.

Kad se spustimo dole kanjon nije odmah vidliv ali vidjet ćete tablu, dva mala jezera, most i Istarsku špinu.

• 

• 

• 

U kanjon ulazimo stazicom koja se spušta pored info table.

Sve su staze označene kao i staza kroz sami park odnosno kanjon. Mislim da ću sljedeći put krenuti stazom Zenon iz Brtonigle 😉

Staza je dosta dinamična i kategorizirala bi je kao zahtjevniju pješačku stazu. Zbog vlage, blata i poprilično neravnog terena, stazu odrađujemo nešto opreznije 😉 naravno, dobra obuća je bitna i savjetujem da ponesete dodatne čarape, jer nekoliko puta prelazimo s jedne na drugu stranu potoka što može biti poprilično mokro iskustvo ako potok nabuja 😀

Ovaj put vode baš i nije bilo previše pa sam točnije izračunala vrijeme potrebno da se staza prehoda. Nama je jučer trebalo oko 1 h i 15 min.

Staza nije duga, oko 4 km (spuštanje do kanjona, kanjon i uspon do cilja) ali je, kako sam već rekla, dinamična i nešto zahtjevnija na nekim dijelovima.

• 

• 

• 

• 

Bez obzira na blato, ova je, po mom mišljenju, jedna od zanimljivijih staza u Istri. Zbog mahovine, bodljikave veprine, bršljana i drugog zimzelenog bilja zelena je cijele godine i stvarno je posebna ❤

• 

• 

Kad vode ima dosta, staza postaje i malo zahtjevnija, dinamičnija ali i zanimljivija 😉 tada se pojavljuju slapovi i zaista je magično ❤

U proljeće je, naravno, najzelenije 🙂

Prve vjesnike proljeća smo već vidjeli 😉 jaglaci, visibabe i ljubičice najavljuju najzelenije godišnje doba 🙂

Izlazimo iz kanjona hodajući po samom koritu i dolazimo do livade.

Od stabla na livadi krećemo lijevo, prema stazi koja vodi do auta. Kako smo se prije spuštali prema kanjonu i hodali nizvodno, sada slijedi dio uzbrdo, taj dio je trening 😀

Prolazimo kroz maslinike…

I dolazimo do auta….

Cijela staza na linku:

https://www.komoot.com/tour/115353585?ref=atd

Još par slikica 😉

Uživajte u ovom predivnom biseru prirode, i kao uvijek, pokupite smeće za sobom 😉

LiveLoveWalk ❤